LAGO DE ATITLÁN / ATITLAN CHOY / 289
No entiendo qué pasó…
Tan solo una noche a tu lado
y con tu silencio me has enamorado.
No entiendo qué pasó…
Un soplo y un susurro a mi oído
y ahora hasta en mis sueños te miro.
No entiendo qué pasó…
Solamente te dirigí una mirada y
y de ti estoy enamorada.
No entiendo qué pasó…
con mi corazón te has quedado
y necesito estar a tu lado.
Al razonar y recordar, ¡entiendo qué pasó…!
Yo misma tomé la decisión…
al verte no me pude contener,
me despojé de mis sandalias y corrí a tus brazos.
Así como la comida entra primero por los ojos
tu frescura penetró primero por mis poros,
yo permití que iniciaras por la planta de mis pies.
Tímidamente me levanté el corte
para sentirte hasta mis pantorrillas,
en ese momento reaccioné y decidí que
no llegarías hasta mis rodillas.
Claro está que la madre naturaleza
hubiera sido testigo de lo que hubiera sucedido,
pero algo me ha quedado claro,
regresaré a buscarte pronto….
Lago de Atitlán,
ladrón de mi corazón,
agua fresca y fría.
Man wetaman ta achike xk’ulwachitäj…
xa jun aq’a’ junam xojk’oje’,
majun xaq’ajan, kan xaweleq’aj kan ri nuk’u’x.
Man wetaman ta achike xk’ulwachitäj…
Janila ruki’il xinna’ toq xapon ri akaq’iq’al pa nuxikin,
ruma ri’ wakami yatintzu’ pa wachik’.
Man wetaman ta achike xk’ulwachitäj…
Xa jub’a’ ok xatintzu’ninna’ rïn,
wakami ninrayij ta yatintzu’ q’ij q’ij.
Man wetaman ta achike xk’ulwachitäj…
xak’äm kan ri nuk’u’x,
ruma ri’ ninrayij yik’ase’ awikin jumul.
¡Xoqayan pa nujolom achike xk’ulwachitäj!
pa nuq’a’ rïn xk’oje’ wi,
toq xatintzu’ ri nab’ey mul
man xitikïr ta xinq’ät wi’
Xinjuruj kan ri nuxajab’
richin xink’äq apo wi’ pan aq’a’.
rat xinak’ul rik’in kikotemal,
rïn kan xik’asko’ jumul…
Eqal eqal xinjotob’a’ el ri wuq
richin xantinna’ k’a pa wa’.
chanin xpe pa nujolom chi k’a chi ri’ xkatapon wi,
majani na ruq’ijul
richin xtawetamaj ruwäch ri nuch’ek…
Xab’a achike ta na xk’ulwachitäj chi qakojol ri q’ij ri’,
chuwäch ri qate’ ruwach’ulew xb’anatäj ta wi.
Qitzij chi xkitzolin chik jun q’ij…
Nimaläj Atitlan choy,
xkatinkanoj jun chik q’ij ruma xaweleq’aj kan nuk’u’x.
__________
Ixs’um Antonieta Gonzáles, educadora y poeta k’ak’chikquel de Guatemala, cofundadora de la Universidad Maya Kaqchikel y coordinadora de la sede académica de la misma en Patzún, en calidad de servicio comunitario.